Mala Gospa

Audio datoteka - mons. Valter Župan, biskup krčki u miru

Propovijed - vlč. Miroslav Markić

Draga braćo i sestre!

Današnja se svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije u našem narodu naziva jednostavno Mala Gospa. Iz povijesti znademo da se neke važne ličnosti nakon smrti znalo nazvati velikima. Tako npr. znamo da je postojao Aleksandar Veliki pa onda Karlo Veliki; (bilo je tu i velikih papa, npr. Grgur Veliki ili Lav Veliki;) a bilo je i velikih žena – tako npr. ruska carica Katarina Velika. Svoju su veličinu i naslov „veliki“ obično stekli ratovanjem i osvajanjem. U povijest svojih naroda i povijest čitavoga svijeta ušli su s naslovom „veliki“ jer su im se mnogi divili zbog njihove moći i slave...

Međutim, sva veličina ovih povijesnih likova ništa je prema veličini one koju danas nazivamo Malom Gospom! I kada bismo usporedili raskošan život tih povijesnih velikana sa skromnim življenjem Marije iz Nazareta, uočili bismo prema našim ljudskim mjerilima veliku razliku i neku čudnu Božju logiku. S jedne strane raskoš, s druge strane skromnost; s jedne strane koji put i umišljena veličina; a s druge malenost pred Bogom; s jedne strane ljudska titula i veličina prema ljudskim mjerilima, a s druge strane Božja titula i veličina prema Božjim mjerilima.

Mi ljudi izgleda mjerimo i ocjenjujemo ljude po njihovim dostignućima kao što su osvajanja, jačina pred neprijateljem, veliki teritorij kojim vladaju, a Bog gleda drugačije: Bog gleda na neznatnost; Božja je dobrota nad onima što ga se boje; Bog silne baca s prijestolja, a uzvisuje neznatne; gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne....

Boggleda drugačije nego li čovjek; Bog, kako nam ga Sveto Pismo objavljujejoš od svojih prvih stranica, biblijski Bog je uvijek na strani malenih; biblijski Bog vidi patnju; biblijski Bog čuje vapaje siromaha; biblijski Bog hita da tom siromahu i nevoljniku pomogne.

Još tamo kod Božje objave Mojsiju Jahve pod brdom Horebom obrazlaže svoju „intervenciju“: „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu (...) i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko“ (Izl 3,7-8). Obratimo pažnju samo na glagole: Bog vidi jade, Bog čuje vapaje potlačenih, Bog silazi da ih izbavi i odvodi ih u obećanu zemlju.

Naš Bog nije neki daleki Bog. Naš Bog osjetljiv je na patnju – on vidi. Naš Bog sluša i čuje vapaje i na koncu to ga ne ostavlja ravnodušnim, već nasuprot: on intervenira – on se miče s nebesa, kamo ga mi tako rado stavljamo kako bi nas pustio na miru, on silazi među nas ljude i čini da nepravda prestane, da potlačeni budu izbavljeni i odvedeni u stanje pravde i mira.

Mogli bismo reći: naš Bog je politički Bog. Njegova ljubav je politička: ona optira, ona staje na stranu slabih, potlačenih, siromašnih, odnosno onih koji su takvima od drugih učinjeni. Božja ljubav ne ostaje neutralna, ona kao takva ne postoji, ona uvijek optira i bira stranu i to onu na strani čovjeka, osobito onoga u potrebi, onoga kojemu je nešto uskraćeno ili je u životu ostao prikraćen za nešto.

I upravo iz te ljubavi prema čovjeku, prema kruni stvorenja, a opet tako slabom i nemoćnom grešniku, Bog odlučuje poslati svoga Sina da te ljude, da taj svijet koji se od Boga udaljio, opet povrati k sebi, pomiri sa sobom, pa i po cijenu smrti svoga Sina

Da bi se taj Božji plan ispunio, Bogu sumeđu ljudimapotrebni suradnici: Bog prvu suradnicu nalazi u Mariji, koja svojim DA, svojim «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi Tvojoj» najavljuje promjenu sudbine zemlje i to na bolje, prema spasenju. Zato rođenje Blažene Djevice Marije, koje danas ovim blagdanom slavimo, možemo nazvati i početkom boljega svijeta!

Konačno približavanje Boga i čovjeka dogodilo se u Isusu Kristu. Bog je čovjekom postao i pri tome se poslužio jednom ženom – Marijom. Marija je svojom spremnošću i otvorenošću «pomogla» Bogu u obnovi čovječanstva i svega stvorenja. Marija je ona koja od nas ljudi prednjači u sudjelovanju u tom velikom «projektu spasenja svijeta i ljudskoga roda» koji je izvršen po Isusu Kristu!

Taj Marijin DA, njezin pristanak uz Božji plan i Njegovu volju, pokazuje koliko je ona bila povezana s Bogom, koliko Mu je vjerovala, koliko mu se nadala; ta njezina spremnost na sudjelovanje u Božjem planu ukazuje na Marijinu uronjenost u Boga, tako duboku povezanost s Njime da joj ništa, ama baš ništa nije bilo teško učiniti za Boga, pa bilo to i prihvatiti na početku joj možda nejasni plan koji je Bog imao s njom.

Mariju nazivamo Gospom od ružarija, od zdravlja, od mora, od brze pomoć, od suza, od milosti i tako dalje, a danas joj najbolje odgovara naslov Gospe od „da“ koji je Gospi u jednoj molitvi, s kojom ću završiti, podario jedan kardinal. On moli, a zajedno s njime molimo i mi:

GOSPI OD "DA" U OVOM TRENUTKU
Djevice Marijo,
koja si promijenila svijet svojim "da",
primi k srcu sve nas koji želimo uspjeti reći "da",
zauvijek, volji Božjoj, trenutak za trenutkom;
ti koja znaš koliko stoji ta riječ i koliko je stoji održati,
izmoli nam da ne uzmičemo pred onim što ona zahtijeva.
Nauči nas da je izgovorimo kao što si je izgovorila ti
u poniznosti, u čistoći, u jednostavnosti,
u sigurnu prepuštanju volji Očevoj.
Zagovaraj nas kod svoga božanskog Sina kako bi svi mi imali snage
svakog dana obnavljati svoj "da"
u sve dane koje će nam Bog dati tijekom života.
Učini da nas svi ti "da" pomognu, po primjeru tvoga Sina,
vršiti još savršenije volju Božju
za naše spasenje i za spasenje svijeta.
Zato, Gospo naša od "da",
nauči nas ljubiti sadašnji trenutak,
trenutak u kojemu se dariva Bog.
Amen.