Zlatar Bistrica
30 dana nakon sv. Potvrde u Zlatar Bistrici...
Dragi čitatelji, dani koje proživljavamo stvarno su nesvakidašnji dani. Iako slobodno možemo reći da ni jedan dan nije posve svakidašnji, da je za nekoga baš taj dan osobit, značajan.
Prošlih smo dana bili svjedoci jednog velikog pokreta ljudi. Krenuli su iz svojih domova, krenuli su iz Domovine i izvan nje, prema zagrebačkom Kaptolu i zagrebačkoj Dubravi.
Najdugovječniji i najbolji organizatori nisu mogli predvidjeti to gibanje. Ljudi su naprosto krenuli ususret neraspadnutom tijelu sv. Leopolda Bogdana Mandića. Ljudi su naprosto osjetili da nam svetac kroz uspješnost svoga života i danas ima što darovati.
Osjetili su ono što nas Crkva kroz Drugi vatikanski sabor uči - da se svecima valja moliti, ali i da svece i njihov primjer valja nasljedovati.
Sv. Leopold Bogdan Mandić progovara nam u svojoj tjelesnoj krhkosti iz koje zrači veličina duha.
Živio je ponizan i jednostavan život; život otvorenosti prema čovjeku i njegovim mukama, život ljubavi za cijeli svijet i za Domovinu. Živio je unutarnju čežnju povratka u zavičaj, živio je za jedinstvo cijeloga svijeta, a osobito kršćanske braće; živio je poslušnost Božjoj volji koju je znao prepoznati.
Ovi su dani pokazali koliko su nam potrebni sveci, pokazali su nam da smo se kadri okupljati oko neprolaznih vrijednosti. Brižno čuvajmo ove trenutke i o njima promišljajmo.
Neka u našim životima odjekne pitanje što to
sv. Leopold danas nama poručuje!?
Neka i poput okupljanja oko njega i naš odgovor bude jasan i još jasniji. Sveti Leopolde Bogdane Mandiću, podari nam duh razlučivanja koji će nam pomoći da budemo kadri prepoznati što je bitno, što je manje bitno, a što nebitno.
Dragi čitatelji, lijepi su ovi proljetni dani. Lijepi u prirodi, lijepi i u našim slavljima. Kako su lijepi dani naših prvopričesničkih slavlja. Kako su lijepi dani u kojima se mladost okuplja oko oltara proseći dar Duha Svetoga, a Duh Sveti koji nas dotiče kroz ljepotu svojih darova toliko nam je potreban.
To su dani kada se okupljamo i kao obitelj i kao Crkva. Priznat ćete koliko puta uskliknemo kako se dugo nismo vidjeli i kako smo radoni zbog obnovljenih susreta. Stoga ljepotu sabiranja oko oltara koja se produžuje u obiteljsko prijateljsko slavlje, nemojmo samo zatvoriti u dan slavlja, već neka nam dan slavlja bude inspiracia za nova okupljanja.
Neka nam u tome pomogne i ovo promišljanje koje je izgovorio vlč. Ivan Kovačić na početku slavlja sakramenta sv. Potvrde u župi sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici, 23. travnja 2016. godine.
Slavlje je predvodio i sakrament podijelio naš nadbiskup, kardinal Josip Bozanić.
Uzoriti gospodine Kardinale!
More je riječi koje kroz život izgovaramo;
jednako tako brojne su riječi koje danomice primamo.
Neke pamtimo, a neke brzo zaboravljamo…
Neke nam se duboko upisuju u živote
i time postaju dio nas…
Jedna od takvih nikada izgubljenih misli
nalazi se u ovoj riječi jednom mog
sada već bivšeg župljanina.
Rekao je:
«Crkve se ne grade za godinu i desetljeća
one se grade za stoljeća.
Crkve se ne grade za jednu generaciju
nego za generacije.
Nema svaka generacija čast graditi crkvu.»
Dragi naš Nadbiskupe!
Radostan sam što Vas danas mogu pozdraviti
ispred župljana župe Svetog Ivana Krstitelja
koji žive u naseljima
Erveniku, Opasanjku, Veleškovcu, Lovrečanu
i Zlatar Bistrici.
Radostan sam što Vas mogu pozdraviti
ispred generacije
koja je imala čast doživjeti dugo željeno
rađanje ove župe, generacije graditelja ove crkve.
Radostan sam što Vas mogu pozdraviti
u ime župljana koji se kao živo kamenje ugrađuju
u ljepotu dinamičnog župnog života.
Ugrađuju kroz zauzeto djelovanje u
Župnom ekonomskom i pastoralnom vijeću,
kroz karitativnu brižnost,
kroz ljepotu stiha i note u marnosti župnog zbora,
kroz ministrantsko služenje oltaru,
kroz njegovanje ljepote crkve i njenog okoliša
i kroz još mnogo, mnogo toga…
Ova je župa osnovana 1994. godine u vrijeme prvog pohoda našoj domovini, danas svetog pape
Ivana Pavla II.,
najvećeg prijatelja Hrvatske;
a radost slavljenja prve svete mise
pod svodovima ove crkve zabilježena je 1997. godine.
Ova crkva svojim izgledom
čuva i poveznicu između iseljene i domovinske Hrvatske
i pokazuje kako je Zlatar Bistrica postala novi
dom mnogim njenim žiteljima.
Tu uz mnogo zaslužnih, posebno spominjem
danas pokojnog svećenika
Stjepana Lackovića,
koji je svojevremeno bio i tajnik,
danas bl. Alojzija Stepinca,
a potom živio i djelovao u Sjevernoj Americi,
a koji je darovao projekt ovog zdanja.
Vrijedno je u ovom trenutku spomenuti
i naše donedavne župnike
vlč. Ivana Grudičeka i vlč. Stjepana Halužana.
Činimo to s radošću i zahvalnošću!!!
U ljepoti naših zagorskih brega,
u ljepoti livada, polja, voćnjaka i vinograda
smjestio se i biser ovoga kraja, crkva svetog
Lovre u Lovrečanu.
Ona zadivljuje prolaznike razigranom arhitekturom,
a bogatom unutrašnjošću hrani
i oko i srce i dušu.
Tu je rođen, danas pokojni, svećenik Franjo Jurak,
čovjek bogata duha i neumorne kreativnosti,
župnik novih inicijativa i predanog traganja.
Uzoriti gospodine Kardinale!
Kada ste 2008. godine pohodili ovu župu
ona je tada bila bez župnog doma.
Danas ova zajednica radosno otvara vrata
svoje župne kuće.
Župne kuće koja zahtjeva još mnogo radnih sati,
ali koja već sada ima najnužnije.
Ponosni smo i na novi pokrov naše crkve…
Duboko smo zahvalni svim dobročiniteljima,
našoj Općini i našoj Nadbiskupiji.
Hvala, veliko hvala!!!
Dragi naš Nadbiskupe!
Ovih smo dana na osobit način bili okupljeni oko svetog Leopolda Bogdana Mandića.
Naši su mladi prošle nedjelje hodočastili
u našu zagrebačku Prvostolnicu.
Tada ste im rekli:
«Dobro je da svaki vjernik u jednom razdoblju
svoga života, možda u svojoj mladosti,
postavi sebi pitanje: Zove li me Isus da mu budem malo bliže, u nekoj posebnoj službi?»
Neka to pitanje odjekne i u ovoj zajednici!
Ova župa nastala je dismembracijom granica
starodrevne zlatarske župe Uznesenja Bl. Dj. Marije.
Ona je dio Zlatarsko-belečkog dekanata
koji je urešen s pet crkava posvećenih Isusovoj
i našoj Majci Mariji i time najmarijanskiji dekanat.
Ona se nalazi uz put prema bistričkom
nacionalnom Marijinom domu.
Ona u sebi čuva dragi Marijin lik koga častimo pod naslovom MAJKA BOŽJA ZAGORSKA.
Njezinom moćnom zagovoru preporučam naše krizmanike, svaki naš dom i cijelu Domovinu.
Činim to stihom: ZAGORSKA MAJKO,
GOSPE TI NAŠA,
ČUVAJ I BRANI ZAGORSKI KRAJ!
Uzoriti gospodine Nadbiskupe,
sestre i braćo, dobrodošli!!!
Dragi prijatelji,
živimo dane u kojima slavimo sakramente krštenja, pričesti, potvrde, ženidbe... Živimo dane u kojima obilježavamo zajedništvo u našim općinama i u našoj Županiji; Živimo dane u kojima osjećamo moćni zagovor nebeske Crkve; Živimo dane u kojima slavimo majčin dan.
Dok vam čestitam, dok vas molim, da otkrijete svu sadržajnost spomenutih slavlja, povjeravam vas zagovoru Isusove i naše majke Marije, ponavljajući već istaknuti stih:
ZAGORSKA MAJKO,
GOSPE TI NAŠA,
ČUVAJ I BRANI ZAGORSKI KRAJ!
Zlatko Koren