MOJOJ MAMI UMJESTO ČESTITKE

Recital Josip Ozimec: štokavski, 1. nagrada

Slavica Sarkotić, Sisak

 

MOJOJ MAMI UMJESTO ČESTITKE

 

Tebi nijedna livada

S pokošenim sijenom

Nije bila prevelika

Čega se oči boje

To ruke naprave

Govorila si mi

A meni je trunje

Ulazilo u oči

I žuljevi iskakali

Po rukama

Tebi nijedan čovjek

Nije bio loš ni zao

Govorila si

Da u svakom čovjeku

Mora biti nešto dobro

I da nitko ne zna razloge

Tuđih postupaka

jer svi smo mi Božja djeca

Tebi nijedna travka

Nije promakla

Dok smo plijevile vrt

Po mom mišljenju velik

Prevelik

Za mnom je ostajao kaos

A nije da se nisam trudila

Tebi su ruke bile izbrazdane

I koža otvrdla od rada

Moje su bile slabe

I nepouzdane

Tebi nikada ništa nije bilo teško

Govorila si da se i drugi muče

Ti si pjevala kad bi

Netko drugi zaplakao

Meni si uvijek ostavljala

Lakše poslove

Tebi je tvoje teško

Siromašno ratno djetinjstvo

Bilo rana koju si snagom volje

Natjerala da zaraste

Meni si pričala

Samo o lijepim stvarima

O jabuci u dvorištu

I zidanoj peći i ljubičastim oblacima

Mene si pustila da sanjam

Nikada se nisi bojala

Konačnog odlaska

To je kao da te zagrli rodna gruda

Govorila si

To je kao da odeš majci

koja te tamo čeka, govorila si

Nikada neću imati srce

Veliko kao tvoje

Ni tvoju hrabrost

Ni tvoju snagu

Na tome što si toliko puta bila

Jaka za mene

Hvala ti, mama